Ovo je priča s Franom Velčićem — crnim pojasom brazilskog jiu-jitsua, članom hrvatske reprezentacije i osnivačem kluba BJJ Pura Vida na otoku Cresu. Kroz ovaj tekst donosi vam se kombinacija njegovih riječi, razmišljanja i životne filozofije, zajedno sa sažecima najvažnijih trenutaka iz razgovora.
Frane je cijeli život posvetio borilačkim sportovima, a njegova strast prema BJJ-u pretočila se u stvaranje zajednice koja odgaja nove generacije sportaša — ne samo na Cresu, već i šire. Dotaknuli smo se svega: od njegovih početaka i uzora, preko vizije rasta sporta, do osobnih trenutaka koji su mu ostali najdublje urezani u sjećanje.
Ako vas zanima kako izgleda život i razmišljanje čovjeka koji diše BJJ filozofiju, ovo je priča koju ne želite propustiti.
Frane Velčić (35) je crni pojas pod Checkmat organizacijom, član hrvatske reprezentacije (kao natjecatelj i trener) te glavni osnivač BJJ Pura Vida. S borilačkim sportovima počeo je već sa sedam godina, a prvi kontakt imao je s karateom, jer je to tada bila jedina opcija na Cresu.
Bušido kodeks i cijela ta ninja/samurajska priča uvijek mi je bila zanimljiva kao djetetu — a i još uvijek je.
Sa Shotokan karatea brzo se prebacio na kontaktne sportove s prijateljima, a svima im je uzor bio slavni Mirko "Cro Cop" Filipović. S MMA-om je ozbiljnije krenuo tijekom fakulteta, a prvi susret s brazilskim jiu-jitsom imao je preko televizije — kada je Minotauro Nogueira u organizaciji Pride porazio našeg Cro Copa polugom na ruci.
To nam je svima bilo — 'Što je sad ovo?! Spektakl.' Bilo nam je stvarno wow.
Zbog svoje tjelesne građe, hrvanje mu je dolazilo prilično intuitivno, a sama ideja da tijelo možeš pretvoriti u oružje na razne načine, te da možeš nekoga neutralizirati bez klasičnog „prebijanja“, odmah ga je zaintrigirala. Nakon što je imao četiri do pet MMA borbi, odradio je sparing s 15-godišnjakom koji ga je neprestano hvatao u različite trokute. Umjesto da to doživi kao neuspjeh, to je samo produbilo njegovu fascinaciju Jiu Jitsuom i dodatno ga motiviralo da usavrši tu vještinu.
U to je vrijeme BJJ bio gotovo sinoniman s MMA-om, jer na našim prostorima još nije postojala jasna razlika između tih dvaju sportova u širem razmišljanju. Iako nije bilo uređenog sustava ni saveza, mali broj entuzijasta polako je razbijao led — često na divlji, "trial and error" način — i korak po korak gradio scenu.
Balkansko područje pokazalo se kao plodno tlo za razvoj borilačkih sportova, ponajviše zbog mentaliteta i genetskih predispozicija ljudi s ovih prostora. S rastom popularnosti MMA-a, prirodno je rastao i interes za BJJ, a mnogima je sve to počelo upravo s Mirkovim borbama.
Što se tiče poznavanja BJJ-a, Balkan za svijetom kasni deset godina, a Cres za Hrvatskom kasni deset godina — ali sada se to definitivno mijenja.
Frane se preselio na Cres iz više razloga, a oduvijek je imao ideju da na jednom takvom egzotičnom, primorskom mjestu otvori vlastitu školu. Uz to, uvijek je osjećao afinitet prema edukaciji i prenošenju znanja.
Čak tada, sanjario sam s frendom baš o toj lokaciji, baš o toj dvorani — i o svemu što to danas i jest.
Na samom početku nije bilo teško pokrenuti stvari — Cres je malo mjesto, pa se vijesti brzo prošire. No upravo to kasnije postaje izazov, jer je broj ljudi ograničen. Unatoč tome, dječji pogon je od početka bio vrlo uspješan.
Ta veličina Cresa zna biti dvosjekli mač.
S jedne strane može djelovati kao ograničavajući faktor, no s trenerskog i organizacijskog aspekta donosi mnogo prednosti. Upravo su se u tom okruženju pronašle i mlade djevojke s Cresa, koje do tada nisu imale mnogo sportskih opcija za treniranje.
Nikad nisam vjerovao da ti netko nešto može dati… Tko želi — taj će naći način.
Određeni broj ljudi na Cresu pokazao je snažan entuzijazam, a mala sredina omogućila je da se svakom pojedincu posveti dovoljno pažnje, čime se postepeno gradila čvrsta zajednica. U Hrvatskoj je, kaže Frane, trenutno u tijeku velika prekretnica — sve više dvorana postaje profesionalno ustrojeno, a sve je više onih koji žele i mogu uložiti ozbiljno vrijeme i trud kako bi stvorili nešto kvalitetno i održivo.
Od mladih nada Cresa posebno je istaknuo članove reprezentacije (U21):
Pandemija COVID-19 donijela je mnoge izazove, osobito jer je BJJ sport iznimno bliskog kontakta. Tijekom tog perioda, velik broj ljudi — posebno mladih — privremeno se povukao iz sporta, što je ostavilo trag i na klupskoj dinamici.
Nakon pandemije COVID-19 otvorila se prilika — pravo mjesto i pravo vrijeme — za širenje kluba i na Rijeku.
Vrhunski kuhar mora imati dobar restoran.
Ideja je da klub na Cresu djelomično služi i kao svojevrsni inkubator, gdje mladi mogu napraviti prve korake u sportu. Ako kasnije nastave školovanje ili pronađu posao u Rijeci ili okolici, imaju gdje nastaviti trenirati i razvijati se unutar iste zajednice.
Važno je prepoznati potencijal koji nosi članstvo u Hrvatskom BJJ savezu i vrijednost koju donosi strukturirani, organizirani sustav. Unatoč određenoj dozi otpora koja još uvijek postoji u zajednici, organizacija i sustavnost su ključni koraci za daljnji rast sporta.
Judo u Hrvatskoj već godinama ima iznimno kvalitetnu i funkcionalnu strukturu, što bi i BJJ zajednica mogla uzeti kao primjer. Teško je očekivati ozbiljan razvoj i širenje sporta ako se sve oslanja isključivo na entuzijaste koji treniraju u slobodno vrijeme, bez mogućnosti da se tome posvete profesionalno.
Vizija BJJ Pura Vida kluba je stvaranje zaokružene cjeline — "full circle" pristupa — s kvalitetnim sportskim centrom na Cresu kao temeljom. Dugoročni cilj je da se sportaši iz Rijeke ili Cresa, nakon školovanja i iskustva, mogu vratiti u klub i pridonijeti kao treneri, mentori ili na bilo koji drugi način, čime se zajednica dodatno osnažuje i raste iznutra.
...Problemi i ozljede
Frane je cijeli život posvetio borilačkim sportovima, a ranije spomenuti Bušido kodeks za njega je uvijek predstavljao temeljni način razmišljanja. Vođen idejom perfekcionizma i potragom za savršenstvom — iako svjestan da ono nije dostižno — upravo taj neprestani rad i trud daju mu unutarnji mir. Onaj isti mir koji BJJ pruža kroz svakodnevnu potragu za boljom i snažnijom verzijom sebe.
Osim fizičkog i mentalnog aspekta, jedan od najvažnijih elemenata BJJ-a za Franu je i zajednica koju je kroz godine izgradio. Upravo u tom okruženju upoznao je svoje najbliže prijatelje i proživio najznačajnije trenutke u životu — i one dobre, i one teške.
Frane iza sebe ima mnogo posebnih trenutaka, a većinu svojih životnih ciljeva u sportu već je ostvario — crni pojas, nastupi za reprezentaciju, vođenje seminara… Ipak, postoji jedan trenutak koji mu se odmah urezao u pamćenje i koji, po njegovim riječima, najbolje oslikava viziju onoga što želi stvoriti s BJJ Pura Vida.
Taj se trenutak dogodio prošle godine na Prvenstvu Hrvatske i otvorenom turniru Pula Open. Klub je na državnom prvenstvu ostvario izvanredan uspjeh — osvojili su ekipni poredak, a Frane je također uzeo
Bio je jedan moment… Najmlađi su se zagrijavali, srednji natjecatelji su baš tada imali svoje borbe, a kadeti su stajali sa strane i gledali ih. I taj trenutak — taj full circle — kad sam to vidio, to je bio onaj ‘to je to’ moment.
Za Franu, srž svega nije u opremi, dvorani ili vanjskom dojmu — bitna je volja. Uvijek naglašava da su upornost i prisutnost važniji od svega ostalog.
Dvorana nije bitna, šminka nije bitna… Tko hoće — taj može.
Samo se pojavi. Nema prečaca." Jednostavno je.
Kroz Franu Velčića jasno se vidi koliko borilački sport može biti više od treninga — to je životni put, filozofija i zajednica. Od malene otočne dvorane do nastupa na reprezentativnoj razini, njegova priča pokazuje što se može postići predanošću, radom i ljubavlju prema sportu. BJJ Pura Vida nije samo klub — to je prostor rasta, krug koji se zatvara i širi dalje, kroz generacije.